Naida Kurdija - Svaki dan je svečan ako si u miru sa sobom

Za one koji te ne poznaju, možeš li reći nešto o sebi?

Naida je poput lika iz Kafkinog nedovršenog romana za kojeg i on traži adekvatne riječi haha.

Sve dosadašnje analize i paralele sa ostatkom društva (o)daju rezultat neobične, pomalo čudne, krajnje nesvakidašnje, nepredvidive, ters a malo i razmažene, djetinjaste i ozbiljne, osjetljive i jake osobe sa jakom sposobnošću da djeluje konfuzno ljudima koji je ne poznaju.

Astrolozi odmahuju rukom na znak Rak podznak Djevica i kažu konflikt ličnosti haha. 

Po godinama izašla iz kategorije mladih, mada se duhom i tijelom tome još odupire. 😊

Prema društvenim generalijama - neudata, neće je niko, nema djece pa mora imat' neku zanimaciju i tako jadna imam mačku i psa kao i sve usjedjelice 😊. 

Voli sunce, ne voli snijeg i kišu. Voli toplotu u svemu, voli sunčane ljude, ništa hladno, ni piće ni ljude ni emocije. 

Priča sa životinjama fluentno uz međusobno razumijevanje  i ne zna šta drugo osim ljubiti životinje   

Ne voli ništa površno, ništa plitko, ni umove, ni odjeću, ni djelovanja.

Voli Dinu Merlina, vožnju biciklom, broj 8, gledanje u nebo, letenje. 

Vjeruje da je data riječ jača od svakog pečata.

Voli humor ad hoc, ne viceve i smatra humor dobrim IQ pokazateljem.

Misli da su stvari žive iako nisu... i jednako ih pazi (aka lapop, biciklo, mobitel i sl.) a i Snješko kojeg napravi joj je živ.

Nema problem sa manualnim radovima i rado lopata snijeg i kosi travu u zavisnosti od godišnjeg doba.

Voli se slikaVAT po Čaršiji k'o da je turista.   

Ljude dovoljno čita da su nekad razgovori suvišni  

Razočara se samo jednom na istom mjestu/osobi. 

Ne vjeruje u potrebu davanja druge šanse i ne vjeruje karakterne promjene (u) ljudi(ma). 

Ne razumije mnogo sranja koje ljudi rade uz izgovor „ljudi su da griješe“ - jednako ne razumije to "opravdanje" za sve gluposti koje ljudi (u)rade i koje sebi dozvole u životu, bez da to ima negativan impakt samo na njih već na cijelo okruženje, jer baš ništa niko ne može raditi samo sebi. (Svaka naša odluka / postupak je lančana reakcija.) 

Single status brani i održava kao bojno polje 😊 ali ako se desi neki Marc Darsy, razmislit će. 😊

Voli puno putovati al' joj bankovni račun ne prati baš sve te želje.

Vjeruje u ljubav i svetost braka ali ne vjeruje u ono što se danas setuje kao brak.

Vjeruje u jednoroge ali ne i u dobre namjere loših ljudi. 

Slaba na nered, nehigijenu, nekulturu, bahatost, primitivizam, seljakluk i na kompleks motike i krpe ( ne daj Bože da neko sam nešto skloni, očisti .. za to imaju čistači/ce, u tom smislu )  

Misli da se sve može platiti, popraviti, izmijeniti, nadomijestiti i kupiti osim DNK. 

Kao empata, energije ljudi osjeti na kilometar i smatra da nema bolje definicije ličnosti od energetskog polja. 

Mijenja poslove češće nego što to mentalitet „čuvaj pos'o“ može podnijeti jer ona čuva prvo sebe   

Vrijeme u kojem bi željela da je živjela je bar 100 godina unazad s tim da bi njen progresivni um i karakter tu još više stršili  a kuća njenog duha iz tog vremena je Svrzina kuća :-) 

Voli vodu i kao dijete asfalta, nada se da će bar umrijeti negdje blizu vode.  

Voljela bi umrijeti na adekvatan način da iskoristi donorsku karticu i bez dugova ka ljudima i sebi.

Ponosna, dična, vična Bosanka, ratno sarajevsko dijete koje evo zadnjih godina posustaje i preispituje svoj o(p)stanak.

Koji je „tvoj“ sport i za koga navijaš? 

Moj najdraži sport je košarka, fanovska ljubav ne sportaška.

A u košarci, jedan je Klub srca - KK Bosna. Samo je ta ljubav bolna i na razini neke maštarije u sudaru sa realnošću. Svojevremeno sam išla na apsolutno sve utakmice, bila sam kao inventar, stolica i imala snage pisanjem i djelovanjem reagovati unutar svojih mogućnosti kao "mali" fan… Ali, više za to nemam snage... I ljubav se umori od loših ljudi. 

Kad bih vidjela rahmetli Mirzu Delibašića u gradu čak kao tinejdžer, skamenila bih se od sreće, od strahopoštovanja, nelagode i straha da mu priđem. 

A svaki put kad sam se rukovala sa g. Bošom Tanjevićem nisam prala ruke po tri dana :-) 

Mislim da je tu sve sumirano.

Šta te nervira ? 

Uh, svašta  Teška je stvarnost nas koji smo idealisti i realisti a usput i tersovi visokih etičkih, odgojnih i kulturoloških standarda. 

Nervira me nepoštovanje među ljudima, primitivizam, nepoznavanje osnova bontona, nepoštovanje ka kulturi življenja u gradu … 

Nervira me kad nešto što je masovno u upotrebi ili praksi ili „lajkanju“ postane parametar za setovanje normativa i ponašanja. Kao da je sve što ljudi masovno rade dobro ili da je ono što slušaju masovno kvalitetno ili da je ono što masovno misle samo po sebi ispravno… 

Ali evo u zadnje vrijeme razmišljam o nekoj novoj praksi propagiranja normalnog pod senzacionalizam. 

Pod tim mislim tretiranje kao vijest neke misli, stava ili djela koji bi trebali biti tek normalna stvar svakog čovjeka, njegovog karaktera i njegove svakodnevnice uma i djela. 

Npr. komšija Milan pomogao građenje kuće komšiji Ibri, sveštenik Ivo išao na babine hodži Hasanu, Mujo ponio ceker babi Stani s pijace, Tinejdžerka ustala nani u tramvaju  XY izjavio da je protiv rata u …., protest protiv rata (bilo kojeg), ona/on je protiv ubijanja djece u…, izvukao čovjeka koji se utapao, nasuo vode psu lutalici… 

Um mi se umori od ovakvih stvari. Zar je neko više ili manje čovjek zbog imena, zar je normalno ljudsko ponašanje postalo senzacija u crnilu neljudstva ili je zaista potrebno da se izjašnjavam da sam protiv krvoprolića, ratova i sl. jer se to ne podrazumijeva? Zar nije normalno pomoći nekom u nesreći, postupati s blagošću prema životinjama? 

Mislim da je čovjek i sve ono što bi on trebao biti u svetosti svoje „titule“ jako degradiran i pripisuje mu se ili otpisuje mnogo čega što djeluje konfuzno svakom zdravom razumu. 

Balkanski primitivizam i svjetska hipokrizija su nešto čega sam svjesna ali eto opet nekako „dreamerski“ poželim da ima nekih "bontonskih“ granica u svemu tome. 

  

Kakva si u poslu ? 

U poslu sam predana i odgovorna, nekad preozbiljna, često pretemeljita i picajzla ( to mi je zbog podznaka u Djevici 😊 ) sa puno raznovrsnog iskustva i sa mantrom da poslove kao i okruženja treba mijenjati kako zbog kvalitete ličnog razvoja tako i zbog održavanja mentalne higijene jer ista okruženja postanu često izvor frustracija. 

Mada je to finansijski neizvjesno, kao neko koga novac ne pokreće niti motivira, ne bih mijenjala svoje iskustvo zadnjih 20 godina niti stečenu osebujnu profajlersku sposobnost ( zbog velikog broja različitih profila sa kojima sam radila ), za jedan ofis, jedan posao i jedno isto kadrovsko okruženje. 

Jack of all ili master of one ? Ljudi su pojedinačno sposobni raditi varijabilne stvari vrlo uspješno i ne treba sužavati svoje kapacitete čak ni zbog interesne note djelovanja.

Mislim da se na jednom putu ne može lično izgraditi na razinu jasnoće svih aspekata posla i sebe u poslu. Različita poslovna iskustva i različita poslovna okruženja svakako su dobar poligon za lični razvoj i upoznavanje sebe, svojih afiniteta, limita, onoga što želimo od posla, od sebe u tom poslu i sl. a sve na putu ka boljoj verziji sebe. 

S druge strane, mislim da je pretjerano uklapanje i prilagođavanje svojevrsna duhovna i produktivna smrt pojedinca, jer se tako ubija razlog i misija zbog kojih smo na ovaj svijet poslani drugačiji. 

Zar ima išta ljepše od ne biti isti? Od biti svoj? Od biti autentičan sa kredibilitetom i integritetom svog originala. Ljudi su danas svašta a najmanje svoji.  

I to je tako tužno. 

Oni se razvijaju u forme aplikativne društvu, tržištu a jedina forma razvoja po meni leži u razvoju definicije naše ličnosti čiji kod je u našim srcima. 

Uspjeh je danas isključivo unutar parametra novca i ko ga ima je kao uspješan. Mene to nasmijava jer je novac nešto do čega je tako lako doći i ljudi koji ga imaju prilično često ni svojom ličnošću a ni ličnim kvalitetima nisu nešto sa čime bih se mijenjala. 

Uspjeh je danas na bazi ekscesivnog oportunizma koji ne volim i ne razumijem jer graniči sa prostituisanjem ne nužno tijela ali sebe kao robe na tržištu. 

Oportunisti su tek oni koji i u nečijoj nesreći mogu vidjeti lični interes ili zaradu - zarada je super stvar ali ako ne biraš načine to je za mene autogol. 

Za mene je ostvaren i uspješan čovjek onaj koji svaki dan živi na način da se sutra ne stidi svoje riječi ili djela. Onaj koji za života svojim odlukama nije povrijedio ili oštetio drugog, nije zloupotrijebio, iskoristio, podcijenio a usput je svaki dan bio bolja verzija sebe od juče.  

Uspjeh je pogled u ogledalu koji vam izaziva (s)mir(aj) i zadovoljstvo sa svime što jeste i svime što ste (u)radili - to je ta svrha. Pod pogledom ne mislim na iskompleksirani pogled na dijelove tijela nego na sveobuhvatnu pojavu.  

To želim sebi. Takav uspjeh. I svaki dan se jako trudim da ga postignem. A novac – on je samo sredstvo i kao takvog ga doživljavam. Nikako cilj, motiv ili smisao života. 

Oduvijek ne pušiš, ne piješ alkohol i vegetarijanac si zadnjih 27 godina. Zar je to (pro)bosanski ? 

Iskreno, nisam se nikad pronalazila ( ni pronašla ) u životnoj filozofiji bh mentaliteta u kojoj je vrhunac mladosti i životnog užitka isključivo kafana i mamurluk kao argument življenja, promiskuitet kao neki degustativni projekat, ili cigareta kao ultimativni ćeif bez alternative a onda sveobuhvatni životni hedonizam roštilj ili leš na kolcu ražnja. 

Nekako nisam nasjela na to mentalitetsko naslijeđe u kojem nisi živio ako nisi „zadovoljio“ ove parametre „postojanja“ i „kvalitete života“ vrijedne sjećanja u starosti. 

Život je puno ljepši, svrsishodniji a zdravi i čisti duh, tijelo i zrak su moj odabir. 

Nikada me nije privlačila nasilna hrana ni uma ni tijela pa valjda tim slijedom i ja takva anti Bosanka. 

Treniraš li ili si prirodno zgodna?

Haha ... poimanje zgodnog je donekle individualna stvar. Ja sam za "biti zdrav" varijantu a vaga je varijabilna stvar posebno s godinama. Bitan je mentalni okvir koliko i tjelesni. Truditi se održati vitalnost i pokretnost je imperativ samostalnosti u ozbiljnijim godinama i nadam se da ću to nastaviti biti. Ja sam jako zahvalna na luksuzu zdravlja i tako se ponašam. Znam samo da ću ako mi to zdravlje dozvoli i ako doživim te godine i u 80-oj biti na biciklu   Nekih hedonizama se ne odriče(m) ni u starosti.

 

Omiljeni odjevni predmet?

Duge haljine. Čak i one koje bi neko ocijenio svečanim ja nosim na posao  Dobro, ublažim ih starkama haha 

Moji ormari su prepuni haljina za koje mi prijatelji znaju reći „ Lijepa je ali gdje ćeš to nositi?“ 

Svaki je dan - dan za haljinu  i svaki dan je svečan ako si u miru sa sobom. 

Šalim se, svaki dan je da nosiš ono u čemu se dobro osjećaš i u čemu si ti Ti. Ja sam u haljinama Ja jer za mene nema ugodnije ni ljepše odjeće. 

Naravno da ima dana kada nisam u haljini ali to bude zbog neke više sile  

Šta više preferiraš: tene ili štikle?

Oboje,  ovisno o prilici i jednako se ugodno osjećam u oboje. 

Outfit-e dnevne, često i poslovne prilagodim nekoj "middle" verziji sa imperativom udobnosti i funkcionalnosti a opet efektu sklada i nekog svog stila koji mora biti životopisan i lepršav, nikako strog i beživotan jer me takav energetski guši  

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme je svako vrijeme koje izaziva opći mir duha, uma i tijela. To čak može biti i kratkotrajni ali produktivni „izlet“ van stvarnosti.  

Volim čitati, istraživati, vožnju biciklom smatram čistim hedonizmom, planinarenje .. paragliding 

Filmofil sam ali volim autobiografske filmove, real priče, pozitivne, poučne poruke zbog kojih se nakon gledanja osjećam lijepo, smireno ili nasmijano. Ne volim mračne, nasilne i krvave priče jer ih ne razumijem i teško mi je prihvatiti devijantne umjetničke izričaje  Uostalom, ne volim i ne radim ništa to mi uznemirava um i ne volim svjedočiti uznemiravajućim scenama pa čak ni na filmu. Ne treba mi takva hrana za um. 

Tako i slobodno vrijeme kod mene mora imati samo imperativ mira. 

Kako zamišljaš savršen dan?

Savršen dan kao onaj koji ne želim da završi  - More, pusta plaža i jahanje konja. To je neka simulacija raja u mojim očima koju sam iskusila. 

Ili paragliding, oblaci su čista fascinacija. 

Ali, mnogo je načina da se dan učini savršenim. Svako mjesto na kojem su tišina, mir, voda .. svako spajanje sa prirodom, daleko od gužvi i ljudi je savršena lokacija i savršena baza za savršen dan :-) 

Šta bi učinila sa milion dolara?

Posvetila sam 25 godina svog života ljudima, posebno djeci kroz volonterizam i to mi je više iscrpilo srce nego oplemenilo, nažalost mojih ideala   Nije me iscrpilo do mjere da mislim da je dobrota uzaludna ali je čak i dobročinstvo postalo predmet loših namjera. 

Loše koje ljudi rade jedni drugima je neprekidni ciklus koji se nikada neće završiti nažalost. 

Spominjem to jer za razliku od ljudi koji su jako nezahvalni i čak zli, ( a ako ste idealista taj udarac je snažan ) životinje su toliko čistih srca i tako u milosti i nemilosti čovjeka.  

Mislim da ništa kao čistoća životinja ne može oplemeniti čovjeka i jako sam Mu zahvalna što je na svijet  poslao i njih- mada je poražavajuća cijena koju plaćaju samo zato što dijele planetu s nama, nažalost često neljudima. 

Vraćajući se na konkretan odgovor, vjerovatno bih kupila udaljeno i veliko zemljište koje se može pretvoriti u animal sanctuary ( bh prevod sklonište/utočište baš nije adekvatno), ali civilizacijsko, ne balkansko utočište, bez ikakvog interesa osim poštovanja ka životu i ljubavi. Kako starim sve sam osjetljivija na životinje, mada sam uvijek bila i kao dijete. Mislim da su to najčistija i najugroženija bića. Da su nauk, po(r)uka i refleksija (ne)čovjeka. 

One su ogledalo našeg Ja u odnosu prema sebi, prema Bogu, prema stvarnosti. Odnos nekoga prema životinjama smatram nepogrešivim parametrom u definisanju njegove ličnosti. Ljudi koji su nasilni prema životinjama su takvi i prema ljudima samo se odnosi prema ljudima mogu maskirati. 

Helem, na tom udaljenom imanju, na nekoj obali,  brinula bih o životinjama, upijala njihovu blagost, bogatila se njihovom ljubavlju i okružila se timom ljudi koji dijele filozofiju pacifizma i apsoluta ljubavi da mi u tome pomognu. 

Živjela bih i umrla tu. 😊 

Prija li ti pažnja obzirom da te mnogo osoba prati na Facebooku?

Ne doživljavam to posebnom pažnjom ili sebe posebnom zbog brojčane liste na jednoj virtualnoj platformi. Recimo da virtualni svijet doživljavam virtualno, mada na njemu nisam manje iskrena od realnog  jer ne praktikujem artificio u bilo kojem segmentu života niti ga razumijem. 

Kako rekoh, mnogo ljudi na listi ne znači nužno pažnju i mada je moja lista brojna, ona je isto tako varijabilna jer često brišem ljude koji pređu neku granicu ukusa u komentarima ili općenito narativu ili ljude za koje uvidim da su negativan primjer u okvirima mojih čvrstih poimanja i etičkih kriterija - plitkoća rezona, primitivizam, nasilan um, govor mržnje, ...  jer se trudim da mi Home feed ne bude izvor stresa. 

Meni je Facebook hiruški precizan pregled ličnosti, naravno ukoliko je real profil ne lažni. 

Sve se tu vidi - neko ima nasilan narativ, podržava ubijanja, neke devijantne društvene pojave ili ličnosti, ima ovakve ili onakve afinitete, postavlja emotivno mrtve ili usiljene slike porodične, bračne, … u toj raznovrsnosti postova ako se imate vremena i želje posvetiti, leže svi odgovori. Fotografije vrište istinu. 

Ja ne ulazim u profile ali upratim na Feedu objave i neko ko više puta objavi nešto što me uznemiri na bilo kojoj razini bude pobrisan. Nekako mi je lakše vjerovati da taj neko ne postoji pa bar virtualno. 

Ma koliko se neko trudio biti dio nečega taj „trud“ se osjeti i virtualno. 

Ali prija kada vam neko koga ne znate u real life-u napiše da ste nekim svojim stavom ili djelom pokrenuli lavinu u pojedincu ili grupi. Najčudniji primjer toga rekla bih je kada mi se javila jedna gospođa koja kaže da sam svojim stavovima o ljubavi /braku ( mada se na to rijetko osvrćem jer nisam udata pa to prepuštam udatim :-) ) da su neke žene iz njenog okruženja spasile brakove tako što su se zauzele za sebe, preispitale svoju ulogu i obaveze i sve što im je nametnuto te da sam im ja u tome pomogla. To mi je zaista bio i svojevrstan šok jer je to ozbiljna stvar ali mi je bila i satisfakcija. 

Ja sam samo stava da ljubav, veza, brak ne bi trebali biti supresivni ni po jednog partnera. Gušenje individualizma unutar neke veze nije zdrav epilog. Samo ukoliko uz nekog rastete i postajete bolja verzija sebe, po meni je zdrav epilog i svrha te veze ili braka. 

Ali, eto, čudno je koliko nesvjesno ustvari možemo jako uticati stavom, riječju ponašanjem. Ali samo u slučaju da naš um, riječi i djelo žive u sinergiji nikako u raskoraku. Vjerujem da se to vidi, osjeti pa iz toga možda kredibilitet u onome što pišem. 

Zato ja javnu riječ ma kako „privatna“ bila smatram isuviše važnom jer će uvijek biti neko ko će to „poslušati“ i uzeti za ozbiljno stoga javna riječ mora uvijek biti iskrena i izgovorena/napisana sa oprezom. 

Prija i otkrivanje istomišljenika jer sam priličan freak za 21 vijek i odstupam od 90 % life style filozofije, općenito aspiracija i poimanja ostvarenosti, uspjeha i sl.  I am not alone in my mission  

Za kraj imaš li nešto poručiti čitaocima?  

Na dan mladosti, treba se podsjetiti da si mlad onoliko koliko te On obdario zdravljem, imetkom srca, bistrinom uma, čistoćom djela i smirajem u Njegovoj milosti.

Sve je poremećeno u svojoj svrsi pa čak i najsvetije stvari poput braka, razloga stvaranja porodice, načina odgoja djece, općenito postojanja i paralele društvenih parametara…. A ja sam neko ko sve nade i smisao polaže upravo u svrhu koje danas kao da nema. I ono najgore od svega je što ljudi svrhu i pitanje Zašto brkaju sa interesom jer je njihovo Zašto drugačije od mog.  

Instagram životi su možda simpatični, ali ja ih stvarno vidim sa podsmijehom zbog lažne predstave, a i sa tugom zbog tako velike potrebe za dodvoravanjem ili za lajkom u virtualnom svijetu. 

Tako je lijepo biti realan/realna, svoj/a, unikatni/a Ti koji/a nije isti/a nikome. 

S razlogom imamo različit i unikatan otisak prsta, genski materijal. 

Ako si rođen/a u svijetu u koji se ne uklapaš, to je zato što si rođen/a da pomogneš u kreiranju novog.

Budi zahvalan/zahvalna na svemu jer samo je zahvalnost baza progresa, onog iskonskog. 

U svijetu artificijalnih perfekcija biraj biti realan/realna u svemu, počevši od sebe. 

„Pojedinac treba da sakupi hrabrost da živi i kada drugi govore da je luckast. Treba im reći: “Vi ste u pravu. U ovakvom svijetu samo luckaste osobe mogu biti sretne i vesele. Ja sam odabrao tu luckastost sa veseljem, sa blagošću, sa plesom, a vi ste odabrali razboritost sa bolom, žudnjom i paklom - naši izbori su različiti. Ti budi razborit i ostani nesretan, a mene ostavi sa mojim ludostima. Nemoj se osjećati neugodno, jer ja se uopće ne osjećam neugodno zbog tebe - toliko mnogo je takozvanih razboritih ljudi u svijetu i ja se ne osjećam krivim.”  Osho

Naidu Kurdija možete pratiti na Facebooku.