Ponosna majka dvije zdrave kćeri, uskoro magistrice, sretna supruga, zaposlena na međunarodnom aerodromu Sarajevu na poziciji šefa odjela prodaje Cargo usluga, magistar ekonomije, instruktor stručnih pedmeta iz oblasti zračnog saobraćaja, predstavnik za Lufthansu Cargo za BiH, predsjednica jedinog udruženja Udruženja za podršku socijalne inkluzije i kulture „Snježana i 77 patuljaka“ u BIH, kolumnistica, književnica nekoliko djela poezije, proze, stručne literature iz oblasti zračnog saobraćaja, edukativnih slikovnica i bojanki, kretorica mnogih projekata za djecu i „socijalnu inkluziju“, zatim za žene, poput „Osnaživanje žene kroz modeling 40+“, „Piste me vole“ itd.
Kako uspjevaš ostati vitka i u vrijeme pandemije COVID 19?
O hvala na komplimentu, mnogo je do genetike i majke prirode, ali ću se rado vratiti i u teretanu čim ovaj „šejtan“ ode. Ne da se godinama Ines...
Jako puno pišem, čitam, šetam, „šutim misleći samo na lijepe trenutke i pozitivne osobe iz svog života“ da bih pobijedila one manje lijepe i negativce i nalazim svoj mir. Druženje se zbog pandemije svelo na minimum, ali se rado nađem sa dragim dugogodišnjim prijateljicama koje su moje veliko bogatstvo i naravno sa mlađom kćeri koja je tu, dok je strarija svoj put našla u Austriji i video call nam je jedini spas, ali predivno provedeno vrijeme koje život znače i bar malo smirenije srce majke.
Omiljeni odjevni predmet?
Sako
Imaš li fobije?
Da, od negativnih energija iz ljudi koja poput virusa zaraze sve oko sebe pa se pitamo „šta mi je, što se osjećam loše, a bila sam dobro, sve dok...?“ pa ih izbjegavam u širokom luku.
Mnogo osoba te prati na Instagramu, prija li ti pažnja?
Da, ali bih prije to nazvala „podrškom“ odabranih pratilaca i poštivalaca onog što objavljujem. Za „pažnju“ je zadužen moj suprug, te na taj „drugi način pažnje“ gledam i profesionalno i prijateljski i zahvalna sam svima na tome. Znači naravno, daje snagu za ići putem na kojem vas podržavaju i nepoznati i nesvjesno sklanjaju trnje i kamenje po njemu.
Šta ti je inspiracija?
I ptica u letu, i kamen u vodi, i vjetar, i ljubav, i patnja, i bol i razne životne situacije ljudi oko mene iz realnosti koje ruše fikciju, neki momenti i iz mog života koje nerijetko bacim na papir i podijelim sa čitaocima...
Po čemu želiš da te pamte?
Po dobru, po mojim humanitarnim projektima i „istinitoj“ pisanoj riječi koja je besmrtna.
Sjetih se jednog šaljivog stiha iz moje zbirke poezije „Žena u haljini crvenoj“
„Ne znaš ti koju si čast imao
mene voljeti,
onu koja srcem ukoriči
i besmrtnim učini,
a ni hvala joj rekao nisi!
Neka, pričat će unuci,
deda je živ,
eno ga na polici,
a tu će tek istinu
saznati, o vragolanu dedi!“
Za kraj, imaš li nešto poručiti čitaocima?
- Budite autentični, što znači, zavolite sebe i s tim izbacite svu tjeskobu iz čahure sebe koja vam brani biti to što jeste.
- Poštujte sebe da bi vas poštovali, i to nije drskost, već stav i samopoštovanje.
- Dozvolite sebi da rastete, spoznajom novih polja nauke, spoznajom sebe i vaših interesovanja bilo kojeg hobija, ne dozvolite da to blago ostane neotkriveno u vama, što se zove hrabrost i vjera u sebe.
- Ne morate biti uvijek u pravu, da bi shvatili koliko puta ste bili „u krivu“ uvjeravajući drugu stranu koja je čula samo ono što je željela.
- Spojite um sa srcem da bi ste se naučili mudrosti srca koje zna slijepo da pogriješi i kuca za pogrešnim.
- Ostanite veliki – mali u svojoj jednostavnosti, ljubazni i nasmijani i kada vam se svijet ruši. Taj dar od majke i Boga, kućni odgoj i vaspitanje, ta dobra „čehra“ na čelu je vaša pobjeda a poraz svakog zla!
Primjedbe
Objavi komentar